Page 149 - NP Zbornik 46_DRUGO REVIDIRANO IZDANJE
P. 149

Novopazarski zbornik, 46/2023, str. 147-162                         149


               kao standardizacijski obrazac (Rizvić 1989: 134). Palić (2009: 112) ističe da je
               „[t]aj [je] razgovorni jezik bio općebosanski, nije nužno imao nikakve predznake
               vjerskog i nacionalnog”.
                   Godinu 1866. moguće je označiti godinom početka planiranja statusa bosan-
               skog jezika budući da je Komisija za pitanje reformi u obrazovanju Osmanskog
               Carstva donijela odluku o korištenju fonološkog pravopisa bosanskog jezika u
               zvaničnim glasilima Carstva te od navedene godine teku faze standardizacije bo-
               sanskog jezika i to:

                     1.  1866–1878,  faza  razvoja  standardnog  bosanskog  jezika  u  okviru
                         Bosanskog vijaleta,

                     2.  1878–1907, faza razvoja standardnog bosanskog jezika od okupacije
                         AustroUgarske do njene aneksije Bosne i Hercegovine,
                     3.  1907–1970,  jugoslavenska  faza  jezičkog  unitarizma  te  nevidljivosti
                         imena bosanskog jezika,
                     4.  1970–1991, faza zvaničnog izdvajanja specifičnosti nekoliko idioma, te
                     5.  od 1991. godine, povratak autonomnosti bosanskog jezika.


                   Navedene faze ističu održavanje statusnog kontinuiteta standardnog bosan-
               skog jezika (Palić 2019: 43).
                   Ipak, sve one ukazuju i na to da je standardizacijski jezički proces usko pove-
               zan s društvenopolitičkim okolnostima u kojima se određena teritorija nalazi te će
               1991. godina biti godina prekretnica za bosanski jezik i stoga što se na tadašnjem
               popisu stanovništvo moglo izjasniti da govori bosanskim jezikom,  što se počela
                                                                          1
               dešavati disolucija SFRJ, tj. što su tri republike zahtijevale autonomiju.
                   U to vrijeme, dakle 1991. godine, novinari Borbe bilježe u dvama navratima
               javni istup republičkog poslanika Rizaha Grude  u kontekstu ostvarivanja prava
                                                          2
               na imenovanje vlastitog jezika Bošnjaka kao bosanskog jezika. U tom kontekstu,
               cilj analitičkog dijela ovog rada jeste pokazati rezultate primjene metodologije
               kritičke analize diskursa kad je riječ o navedenim novinarskim izvještajima.






               1   Prema  posljednjem  popisu  stanovništva  u  Bosni  i  Hercegovini  (2013)  bosanskim
               jezikom govori 1.866.585 ljudi, prema popisu iz 2021. u Hrvatskoj 17.531 govornik, u
               Crnoj  Gori  bosanski  jezik  ima  oko  37.000  govornika  (popis  iz  2011),  u  Srbiji  prema
               popisu iz 2011. godine bosanskim govori 139.000 govornika.
               2   Rizah Gruda istaknuti je politički i kulturni predstavnik sandžačkih Bošnjaka. V. npr.:
               https://digitalna.biblioteka-np.org.rs/3d-flip-book/sandzak-u-sjenci-topova/
   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154