Page 127 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 117-132 127

nja kazne, tako da je i u ovim slučajevima, istina veoma ograničeno, prisutan
23
utjecaj mirovnjaka.
Značajno je to i što djelovanje muslihuna može uslijediti i nakon okončanja
sudskog postupka. Naime, moguće je da, zbog „uzavrele krvi“ između učinioca i ošte-
ćene strane u toku trajanja krivičnog postupka ne dođe do pomirenja u slučajevima
teških krivičnih dela (naprimjer, ubistva), te okrivljeni bude osuđen na odgovaraju-
ću zatvorsku kaznu. U takvim situacijama, naročito u patrijahalnim i konzervativnim
sredinama, može postojati bojazan od krvne osvete, koja može pratiti više generaci-
ja zavađenih porodica (poznati su takvi slučajevi u praksi). Zbog toga „naknadno“
24
djelovanje muslihuna može biti od velikog značaja, ne samo za zavađene porodice,
već i za širu zajednicu, pa i odgovarajuće društvo (državu) u cjelini, ukoliko u takvim
situacijama uspiju da ishoduju pomirenje i time preduprijede dalje nasilje.
Naravno, postupanje muslihuna ne rezultira uvijek pomirenjem. U bagate-
lnim sporovima vjerovatno će izostati neke dublje konsekvence po zavađene, mada
ne mora biti tako, jer i iz nekih bezazlenih stvari mogu proizići teški sukobi i zloči-
ni. Međutim, neuspjeh mirenja povodom „duga krvi“ uvijek stvara bojazan osve-
25
te, uzrokujući i održavajući osećaj nesigurnosti u zajednici, naročito kod zavađenih
porodica, što samo doprinosi produbljivanju njihove međusobne netrpeljivosti. 26
23 To ima i svoju potvrdu i u odredbi člana 54 Krivičnog zakonika (Službeni glasnik RS, br.
85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014,
94/2016 i 35/2019), jer se u istom, između ostalog, navodi da će sud prilikom odmjeravanja
kazne voditi računa o „držanju učinioca posle učinjenog krivičnog dela, a naročito njegov odnos
prema žrtvi krivičnog dela“. Formulacija „držanje učinioca nakon izvršenog krivičnog dela“
obuhvata i ponašanja u vidu izvinjenja oštećenom, naknadi štete i sl. (Ćorović. 2015: 146).
Ovde je potrebno objasniti čitaocu i šta to znači odmjeravanje kazne i šta su to olakšavajuće
i otežavajuće okolnosti. Prije svega, sud odmjerava kaznu na osnovu slobodnog sudijskog
uvjerenja, s tim da je zakon postavio odgovarajuće kriterije. Za krivična djela se propisuju
kazne u odgovarajućim rasponima (naprimjer, za ubistvo je od pet do petnaest godina).
Ukoliko sud utvrdi u konkretnom slučaju veliki broj olakšavajućih okolnosti, kazna će biti
bliža propisanom minimumu; ukoliko, pak, utvrdi veliki broj otežavajućih okolnosti, kazna će
biti bliža propisanom maksimumu. Ipak, u brojnim slučajevima sud utvrđuje i olakšavajuće i
otežavajuće okolnosti, pa na osnovu njih, vodeći računa o propisanom rasponu kazne i o svrsi
kažnjavanja, a po svom sudijskom uverenje, određuje odgovarajuću mjeru kazne.
24 Jedan muslihun kazuje: „U Skadru smo imali slučaj kada je osvetu, 70 godina
poslije ubistva, izvršio praunuk. Bila je to teška priča, mnogo je mržnje iznjegovano u
generacijama tokom tih sedam decenija“ (Skorupan, 2015).
25 Navodi se da je iz nesuglasica oko međe često „dolazilo i do situacija da ″oće krv da
pa’ne″“ (Sadiković, 2006).
26 Korisno je ukazati na jedan dostupni primjer. Nakon svađe došlo je do ubistva jednog
mladića. Ubica je osuđen na zatvorsku kaznu. Porodica ubijenog nije prihvatila mirenje.
Brat ubijenog, koji je u vreme ubistva bio maloljetan, deset godina nakon događaja lišava
života oca ubice njegovog brata i naravno biva osuđen na zatvorsku kaznu. Navodeći ovaj
primjer Hadžić zaključuje: „Ovo je samo jedan od slučajeva koji pokazuje šta se dešava kada
ne dođe do izmirenja, iako je sud osudio ubicu, jer porodica ubijenog sudsku odluku, shodno
običajnom pravu, često puta ne smatra dovoljnom satisfakcijom“ (Hadžić, 2012: 296).