Page 129 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 117-132 129

V
U modernom društvu se na običaje i tradiciju naroda i etničkih skupina gle-
da, usudit ćemo se reći, dvojako. S jedne strane oni predstavljaju kulturnu baštinu
određenog populusa kojim se, između ostalog, izražava njihov nacionalni/etnički
identitet, te se kao takvi njeguju s ciljem očuvanja posebnosti odnosne zajednice. S
druge strane, postoje odgovarajući običaji koji su prevaziđeni, te sa kao takvi sma-
traju reliktom prošlosti, pa se na njih gleda s izvjesnom dozom podozrenja. Može-
mo postaviti pitanje na kojem se mjestu, tj. na kojem se od ova dva suprostavljena
pola nalazi ustanova muslihuna.
Nije teško zaključiti da praksa „narodnih miritelja“ (muslihuna) predstavlja
veoma značajnu i korisnu običajnopravnu ustanovu, s obzirom na to da joj je pri-
marni cilj pomirenje zavađenih. Naravno, neko može spočitati da je reč o zastar-
29
jelom, prevaziđenom obliku djelovanja karakterističnom za plemensko uređenje
društva, dok danas imamo sudove i druge državne organe koji institucionalno rje-
šavaju sporove. Međutim, djelovanje muslihuna, u sferama gdje je ono moguće,
30
samo predupređuje, sprečava dalji sukob, odnosno spor se rješava vaninstituci-
onalno, što je svakako ekonomičnije i efikasnije (riječ je o sporovima u oblasti
privatnog prava). U onim situacijama u kojima stranke u sporu mogu slobodno
raspolagati, čak i zakoni pospješuju da se spor riješi na miran način. Štaviše, danas
i sama država afirmiše i normira alternativne oblike rješavanja sporova, a neki od
tih oblika (posredovanje koje predviđa pozitivno pravo) ima svoje porijeklo u dje-
lovanju „narodnih pomiritelja“ koji su poznati u tradiciji mnogih naroda.
U drugim slučajevima, prije svega kod teških krivičnih djela (ubistvo, sao-
braćajne nezgode sa teškim posljedicama), sudski postupak je neminovan, što zna-
či da će učiniocu biti izrečena krivična sankcija, tako da se djelovanjem muslihuna
nastoje, nezavisno od tog postupka, spriječiti budući sukobi, uključujući i krvnu
osvetu. Za takve prilike postupanje muslihuna, ukoliko je uspješno, ima bitan dru-
štveni značaj, jer doprinosi sigurnosti i miru u zajednici. Svakako, postoje sluča-
jevi i gdje se neformalno djelovanje bazirano na tradiciji i običajima (uključujući
i djelovanje muslihuna) ne može smatrati „dobrom praksom“, odnosno korisnim
(slučajevi nasilja u porodici).
U svakom slučaju nije teško zaključiti da je djelovanje muslihuna motivisa-
no plemenitim pobudama – mirenju zavađenih pojedinaca i porodica. Činjenica da
se radi o društvenoj ustanovi sa viševjekovnom tradicijom, koja je i danas prisutna,
najbolji je pokazatelj njene djelotvornosti.

29 Muslihun Redžep Kurbadović iz sela Bać kod Rožaja, inače diplomirni pravnik, kaže:
„Nama je glavni cilj da pomirimo ljude i zavađene porodice“; muslihun Hajruš Ledinić,
selo Radetina kod Rožaja, navodi: „Muslihuni vraćaju ljubav i povjerenje među ljude,
mir su očuvali, jer imam ovdje mnogo tih primjera da kažem“. (Hadžić. 2012: 297–298).
30 Kako smo se u radu koristili i člancima objavljenim na internetportalima određenih
informativnih kuća, u pojedinim komentarima čitalaca smo naišli na navedene prigovore.