Page 55 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43

Novopazarski zbornik, 43/2020, str. 53-61 55

i izlaza konvoja u zatvorenim gradovima samo u određeno vrijeme koje je nano-
silo gubitke u pogledu trgovine sa druge strane, rezultovali su izgradnji otvorenih
gradskih naselja sa unutarnjim tvrđavama (Boran 1999: 348).
Tvrđava, koja je bila gotovo neophodan element za zaštitu strateškog položa-
ja i smještaj vojnih garnizona gotovo do 19. stoljeća je građena na cestama lakim za
prodor neprijatelja, u gradovima od vojnog značaja, glavnom putu, tjesnacima iz-
među planina, rtu, prolazima i na ušću rijeka. Pored strateškog geografskog značaja,
tokom odabira mjesta izgradnje zbog lakše odbrane sa manje snage, velika pažnja
se posvećivala prirodnim preprekama koje su se po mogućnosti nalazile sa jedne
ili više strana tvrđave (Eyice 2001: 234). Tvrđava, koja se vremenom integrirala sa
gradom i predstavljala njegovo jezgro bila je višefunkcionalna, pa je tako obavljala
vojne, sudske i administrativne dužnosti. Dakle, pored osiguravanja sigurnosti gra-
da od vanjskih faktora, bila je i mjesto na kojem se čuvaju novac i vrijedni predmeti,
posebno službeni dokumenti poput državnih zapisa i finansijskih evidencija, kao i
najpouzdanije mjesto na kojem se čuva vrijedna roba (Batmaz 1989: 8).
Zaštita granica Osmanskog carstva, koje se prostiralo na tri kontinenta i time
prilagođavalo različitim vrstama klimatskih i geografskih uslova, bila je od velikog
značaja. Stoga su se osvajanjem novih teritorija i širenjem granica radi zaštite istih
izgrađivale nove tvrđave, a one koje su zauzimale mjesto na strateškim lokacijama
popravljale, dograđivale ili obnavljale kako bi se uskladile sa turskim sistemom, a
time i obezbijedili uslovi za potrebe i život vojske u njoj. Zbog veće vjerovatnoće
napada i opasnosti koja se mogla očekivati u svakom trenutku kao i zbog osigura-
vanja sigurnosti zauzetih teritorija, tvrđave koje su zauzimale mjesto duž granica
bile su istaknute i ojačavane, dok su se one u unutrašnjosti carstva koristile kao
logistički centar uz dužnost održavanja lokalnog reda (Fedakar 2010: 4). Budući da
je turski ratni sistem bio više ofanzivni nego odbrambeni, ogledao se i na izgrađene
utvrde koje su korištene kao baze za napad. Dakle, umjesto čekanja neprijateljske
opsade, tvrđava je smatrana polaznom tačkom za napad, i bila zaklon od moguće
akcije neprijatelja, te bi je u tu svrhu izgrađivali, popravljali ili ojačavali (Sevgen
1959: 5).
Tvrđava koja je igrala važnu ulogu u odbrani teritorije u kasnijem periodu
je uspjela promijeniti tok vojnih ekspedicija. Početkom 17. stoljeća, umjesto bitke
između dvije ratničke vojske, teritorija je zauzimana opsadom utvrđenja koja su
je štitila. Pa tako vojska nije mogla napredovati dok ne bi zauzela sve tvrđave na
putu, jer je u suprotnom neočekivani napad bio prijetnja.

Novopazarska kapetanija

Prije spomena o Novopazarskoj tvrđavi, potrebno je nešto reći o vojnim
jedinicama, kapetanijama, koje su bile jedinstvene za Bosnu. Kapetanija je ma-
nja podjedinica unutar sandžaka koja je postojala od 16. stoljeća pa sve do 1835.