Page 156 - NP Zbornik 46_DRUGO REVIDIRANO IZDANJE

156 Azra Hodžić-Čavkić, Kritička analiza diskursa medijskog izvještavanja...

РАЗГОВОР ПРЕДСТАВНИКА ДЕМОКРАТСКЕ СТРАНКЕ СА
АМЕРИЧКИМ НОВИНАРИМА
Неопходан дијалог

Analizani izvještaj također je jedini koautorski – kao i prethodni. Na istoj
strani boldirana su imena Dejana Popovića, Milisava Čutovića, Oskara Kovača,
Slobodana Unkopovića, Predrag Mijailovića, Slavoljuba Radoševića, Zorana Đi-
nđića, Draga Vidakovića, Zlatana Peručića, Mirana Paroškog, Ivana Milutinovi-
ća, dio rečenice „Обавештавајући новинаре да ће за данашње заседање Одбор
за економске односе са иностранством припремити предлог резолуције
о селективним санкцијама ЕЗ према Србији и Црној Гори, Александар
Бакочевић”, sadržaj članka Neophodan dijalog,te ime grada Beograda. S obzi-
rom na rečeno, treba kazati da je izdvojenost cijelog teksta tehnikom boldiranja
motivirana kratkoćom novinarskog izvještaja, ali treba reći i to da se na takav
način nijedan dio navedene obavijesti ne artikulira kao važniji od ostalih.

4. Zaključna razmatranja
Kritička analiza diskursa istraživački je pristup u polju lingvistike koji ima
cilj analizirati i razumjeti kako jezik doprinosi izgradnji i reprodukciji moći, ide-
ologije i društvene nejednakosti. Njegovi ključni koncepti uključuju ispitivanje
kako se jezik koristi za oblikovanje i održavanje odnosa moći u društvu. Istražuje
kako dominantne grupe koriste jezik za vršenje kontrole te kako marginalizirane
grupe koriste jezik u namjeri da izazovu dinamiku moći. Ovdje smo se koristili
navedenom metodologijom kako bismo javne jezičko-političke istupe predstavni-
ka manjinskih naroda iz 1991. godine, godine početka disolucije SFRJ, sagledali
u kontekstu kritičke analize diskursa. Bavili smo se dvama novinskim isječcima
koji su javnosti prezentirali javno iznesene stavove skupštinskog predstavnika
Rizaha Grude.
Prema analiziranim tekstovima od 17. jula i 5. decembra 1991. godine treba
zaključiti da je obezličavanje jedna od najčešćih strategija koje se koristi prilikom
prikrivanja centara moći. Naime, uklanjanjem gramatičke uloge agensa, koja se
prirodno realizira u jeziku u obliku gramatičkog subjekta kroz nominativni oblik
imenice, ukida se i društvena pozicija jasne artikuliranosti ko nosi odgovornost
za donošenje političkih i jezičkopolitičkih odluka. Primijećeno je da su i subjekti
tako pasiviziranih struktura izraženi deverbativnim imenicama te se dvostrukim
udaljavanjem od konkretnosti i homogenosti imenica gramatički subjekt češće
dovodi u vezu s procesom, koji je neminovno obilježen temporalnošću te stoga
i apstraktnošću i odgođenošću. U uobičajenom, transparentnom načinu formira-