Page 41 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021
P. 41

Safet Bandžović                                                     UDK
               Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu




                 TOKOVI I POSLJEDICE DEOSMANIZACIJE BALKANA
                U XIX STOLJEĆU: NIKŠIĆKI I KOLAŠINSKI MUHADŽIRI
                                          U SANDŽAKU


                     Sažetak: Balkan je u XIX stoljeću bio izložen snažnim deosmanizacijskim
                     procesima.  Velika  istočna  kriza  (1875­1878)  rezultirala  je  krupnim  geo­
                     političkim i demografskim promjenama, progonima i iseljavanjem muslima­
                     na iz novonastalih država. Među brojnim muhadžirima u Sandžaku, bili su i
                     oni iz kolašinskog i nikšićkog kraja, pristigli nakon dugotrajnih dramatičnih
                     zbivanja na tim prostorima koji su odlukom Berlinskog kongresa 1878. ušli
                     u sastav Crne Gore.

                     Ključne riječi: Osmansko carstvo, deosmanizacija, Crna Gora, muslimani,
                     Nikšić, Kolašin, Sandžak, muhadžiri.

                     Historiografija se ne bavi samo rekonstrukcijom prošlosti, već je, uz sve
               teškoće, iskušenja i zamke, i tumači. Svi narodi na Balkanu imaju zasebne priče i
               datume u svojoj memoriji, različite verzije prošlosti u odnosu na susjedne narode
               koji su doživjeli isto iskustvo, ali iz svoje perspektive.  Historija Osmanskog carstva
                                                             1
               je i historija svih naroda koji su u njemu živjeli, uz sve razlike, memorisane datume
               i priče. Sjećanja su podijeljena na pamćenje njegovih uspona i padova, posljedica
               koja su ta stanja proizvela.   Sporno je svako tumačenje na osnovu čitanja „crne
                                       2
               hronike“ u kojoj je sve strašno, ali ona nije mjerodavna. Dio je stvarnosti, „ali nije
               ceo život“ (Olga Zirojević). Osmansko carstvo je u XIX stoljeću, pod unutarnjim
               i spoljnim udarcima, upadalo u stalne krize, prepuštajući se vrtlozima „Istočnog
               pitanja“. Ratovalo je u gotovo svakoj deceniji XIX stoljeća koga historičar Ilber
               Ortajli (İlber Ortaylı) naziva „najdužim vijekom Carstva“, koji karakterizira i kao
               vrijeme modernizacijskih procesa;  Iznutra su ovo carstvo destruirali hrišćanski
                                              3
               narodi,  a  spolja  velike  sile,  postajući  utočište  ogromnog  broja  muhadžira  sa
               izgubljenih teritorija.  Iza raznih statistika i procjena nalaze se ljudi i njihovi udesi.
                                 4
                 1   Himene, H.A.R. (2012). Senke varvarstva: sučeljavanje kolektivnih sećanja u bivšim
                 jugoslovenskim republikama. Balkanija. 3, 139. Beograd; Đerić, G. (2009). Stereotip i
                 studije o Balkanu. Antropologija. 9, 12-14. Beograd.
                 2   Todorova, M. (1999). Imaginarni Balkan. Beograd. 282.
                 3   Ortajli, I. (2004). Najduži vek imperije, Beograd.
                 4  Ćorović, V. (1936). Stvaranje nezavisnih država na Balkanu. U: Knjiga o Balkanu I.
                 Beograd. 209.
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46