Page 187 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 179-191 187

NPGDD 21

Ovaj je putopis primjer autostereotipizacije budući da se na samom početku
autor autolokalizira kao rođeni Pazarac te traži ispriku od čitatelja što će tekst obi-
lovati primjerima dobrog ponašanja prema gostima, što nas upućuje na zaključak
da je njegov cilj isključivo ispravljanje krivih drina odnosno (orijentalizirajućih i
pogrešnih) percepcija Novog Pazara iz perspektive Centra. On koristi kolektiv-
no-inkulzivni mi u svom putopisu. Iako navodi da je certificirani dugogodišnji tu-
ristički vodič, treba reći da i ovaj putopisac ponavlja materijalnu grešku u imenu
osnivača grada Novog Pazara. Uobičajeno, ovaj putopisac sebi postavlja cilj uvje-
ravanje čitatelja da je posjetiti ovaj bezazleni Orijent prava poslastica ne samo za
nepca nego i za džep.

NPO

Ovaj je putopis napisan uz najozbiljnije pripreme tako da je najizraženija
njegova pedagoško-didaktička narav. Za razliku od drugih putopisa koje smo ana-
lizirali, NPO pokazuje pristojnu dozu ozbiljnosti i informativnosti i nepovjerljivost
prema legendama. Na ovaj način tekst dobija na težini u faktivnom smislu, što
znači da pokazuje nepristrasnost putopisca, odnosno pokazuje obrnutu proporcio-
nalnost prema prisutnosti orijentalizirajućih elemenata.
Treba reći da četiri od pet putopisa koriste prvi orijentalistički stereotip: a
to je da se Orijent posmatra kao bezvremenski za razliku od Okcidenta, koji pred-
stavlja mjesto gdje vrijeme teče neumitno i na taj način vodi do civilizacijskog
napretka. Bezvremenost Orijenta implicira da je zaglavljen u vremenu te da nema
značajne razlike između bilo koje dvije tačke vremena. Zbog toga se Orijent per-
22
cipira kao nazadan i statičan, što je općenito u suprotnosti s prirodom. Usp.:

21 Ovaj putopis uzdrmava temeljna načela putopisnog žanra budući da je pisan iz
perspektive nativnog pripadnika zajednice koju nastoji opisati i približiti drugim kulturama.
Ipak, s obzirom na kvalitet sadržaja i broj upadljivih sličnosti s drugim putopisima (pa čak i
u istim greškama, zbog čega nas navodi na zaključak da bi on mogao biti prototekst ostalim
ovdje analiziranim putopisima), ovaj putopis (ili ”putopis”) može poslužiti kao dobar
primjer autostereotipizacije te ga stoga uključujemo u analizu. S druge strane, Pirić (2014:
61) o putošisu govori na sljedeći način: “Čovjek živi i dolazi na ovaj svijet kao putnik. On
uvijek putuje kroz vrijeme i prostor, stvarno ili fingirano. Čovjek je upućen na putovanje
iz utilitarnih ili hedonističkih pobuda. Čovjek je po prirodi nomad pa je, nevoljko i sporo
prihvatajući sjedilačku civilizaciju, davao krila svome nagonu za putovanje, ali isto tako,
možda još jačem porivu, da pričom saopći dojmove i doživljaje s puta”, što nas dodatno
ojačava u odluci da zadržimo i ovaj tekst u analizi orijentalizma u putopisima.

22 Nijedan od putopisa ne zamjećuje betonsku džunglu u koju se Novi Pazar pretvara.