Page 179 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Azra Hodžić-Čavkić UDK
Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet, Odsjek za bosanski,
hrvatski i srpski jezik

ORIJENTALIZIRANJE NOVOG PAZARA
U SAVREMENOM PUTOPISU

Sažetak: U najvećem dijelu prošlog stoljeća lingvistika je bila fokusirana na
apstrahirane i idealizirane gramatičke jedinice, a najčešće je zanemarivala
komunikacijski kontekst, izučavanje značenja u interakciji i dijalektiku između
jezičkih i društvenih struktura. Iako je jedan broj filozofa jezika upozoravao
da se o značenju može govoriti tek u kontekstu (Wittgenstein), sosirovski struk­
turalizam imao je zadatak opisati idealiziranu verziju jezika strogo ga dijeleći
od upotrebne vrijednosti. Bojazan da bi nepreglednost istraživanja upotrebnih
vrijednosti jezika mogla srušiti predvidivost jezičkih zakona ipak je prevaziđena
krajem XX stoljeća te je fokus nakon kognitivnolingvističkih postavki pomjeren
prema prirodnom jeziku u ukupnosti značenja. S druge strane, književna teorija
u otprilike istom periodu artikulira snažnu potrebu za raščinjavanjem tekstova
koji su odgovorni za kreiranje kulturalnih predrasuda putem različitih metoda.
Jedna od tih metoda poznata je pod imenom orijentalizam. Orijentalizam po­
drazumijeva ukupnost praksi kojom Okcident nastoji pokazati svoju percepciju
Orijenta koristeći se metaforom jezika. Metafora jezika ovdje podrazumijeva
da je jezik, per se i in se, sredstvo kojim se opisujući Drugi istovremeno i kreira
Drugi – uvijek prema mjeri nekog centra / Prvog. Orijentalizam je naročito
prisutan u putopisu kao hibridnom fiktivno faktivnom žanru, koji može podra­
zumijevati susret Centra i Periferije, susret Prvog i Drugog, ali gotovo u pravi­
lu podrazumijeva sudar (: sukob) Prvog i Drugog. U ovom radu bit će riječi o
metodama orijentalizacije Novog Pazara kroz savremeni putopis.

Ključne riječi: konceptualna metafora, savremeni putopis, orijentalizam, Ed­
ward Said, Novi Pazar

Uvodne napomene

De Sosir je najvažniji lingvist nove lingvističke misli – ako se gleda iz per-
spektive antike. Ipak, iz perspektive XXI stoljeća treba reći da je zadivljenost de
Sosirom imala i negativne posljedice po razvoj lingvistike u XX stoljeću budući
da su jezička istraživanja ostala uskraćena šire perspektive, tj. da su gotovo uvijek
zaobilazila (društveni i opću) kontekstualnu uvjetovanost jezičkih jedinica. Mno-