Page 256 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43

256 S. S. Mehović, Ženski narativ u romanu Bilija

Priča o Biliji je sazidana na osnovama realizma i govori o junakinji koja kroz
čitanje romana zna da bude i te kako nedopadljiva široj čitalačkoj publici. Jer, najčešće
je apsolutno neshvatljivo da jedna žena bježi od svojih obaveza majke i supruge. A
Bilija osjeća gušenje i tjeskobu od svih momenata koji su je vezivali za kuću. Ona želi
ostvariti sebe, pa makar to bilo i u četrdesetim, njoj to nije bitno. Najbitniji joj je druš-
tveni mir i to zadovoljstvo u srcu za kojima traga jako dugo, gotovo cijeli svoj život.
„Bilijinu sreću ništa nije moglo u tom momentu da zaustavi. Kako da je zau-
stavi kad je ona tako izvirala iz nje, poput onih njenih rijeka, poput onog sunčevog
sjaja koji je sada izvirivao iz njega?! Kako je željela da mu priđe i zagrli ga, ovije
se oko njega od zahvalnosti, od zadovoljstva što je njen rod i što je tu sad poslat
da je spasi. „Bože dragi, Presvijetli, hvala ti!“ govorila je u sebi, dok ga je gledala
osjećajući da je on ona. On je bio ona i ona njena planina o kojoj je sanjala. Njego-
vim venama je tekla njena krv. „O, Bože, hvala ti!“ Bi je imala tako jaku želju da
ga dodirne“ (Boškailo 2009: 182).
Sead Mahmutefendić u svojoj knjizi koja se bavi djelom Bisere Boškailo na-
vodi da „ona u ovom romanu zapaža prelamanja svjetlosti i tame u ljudskoj prirodi
i ljudskoj sudbini“ (Mahmutefendić 2018: 32). I zaista jeste tako, Bisera odlično
poznaje ljudsku psihu i nagone koje čovjek osjeća u određenim situacijama. Ona
kao da želi da svima oslika svoje viđenje čovjeka kao jedne individue u društvu
i sve ono što jedna žena osjeća u konzervativnoj sredini. On još kaže da Bisera
„dolazi do pravih sintaksičkih slapova riječi i kroz slutnju i kroz intelekt. Njene
riječi su hrabro miješanje stvarnosti i misli, kao što je suviše često nosila obilježje
suviše svjesnog stvaraoca“ (Mahmutefendić 2018: 33). Sa druge strane, Bilija nam
također daje prikaz svojih vjerskih ubjeđenja.
„Treba se vratiti vjeri, obratiti Bogu za pomoć. Valja potražiti spas u vjero-
vanju. Prouči nešto, Bili. Vjera će ti pomoći. I drugima je pomogla. Bog je Savr-
šenstvo. Poslušaj jednom i druge te sjedni i nauči se da Ga moliš za pomoć i rije-
čima, a ne samo plačem i uzdasima... Nauči da makar njemu se moliš, ako se već
drugima ne znaš moliti. On voli kad mu se moliš. On je svima dao ključ da otvore
vrata k Njemu i da mu nešto zatraže“ (Boškailo 2009: 96).
U romanu, ili da ga nazovemo ličnim narativom junakinje Bi, postoji pre-
klapanje njenih misli i onoga što se događa kao stvarnost u svakodnevnici. Autorka
je željela da čitalac uđe u podsvijest junakinje i potpuno shvati šta ona osjeća i
nađe neku dozu razumijevanja za njena osjećanja. Bisera u tome i te kako uspije-
va, makar kod ženskog čitalačkog auditorijuma. Kako i ona sama to zna da kaže,
vrlo rijetko se dešava da muškarac shvati suštinu djela o Biliji i njenoj potrebi
ispunjenja svog bića. Ovo je sigurno razlog da roman Bilija svrstamo prije svega
u feminističku i egzistencijalističku književnost. Bisera nam uspješno pripovijeda
priču o Biliji, opisivanjem ljudi, mjesta i događaja. Unutar samog teksta ovog ro-
mana je nježno prožeta autobiografska silueta i možda je to jedan od razloga zašto
svaka žena nalazi razumijevanje za Biliju. Zato što svaka naslućuje istinitu priču i
u momentima pronalazi sebe u nekim dijelovima romana.