Page 257 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43

Novopazarski zbornik, 43/2020, str. 255-261 257

„Biliju, odnosno našu Bi, cijeli je život pratila Zvijezda Slučajnosti. Čak joj
je, može se slobodno reći, i pri rođenju ona kumovala. Jer kako drugačije objasniti
tu slučajnost onog jutra kada se ona rađala, a njen otac, vraćajući se s daleka puta,
svratio do presahlog izvora rijeke Bilije? Da, jeste da je on čuo od starih da ova
rijeka izbija iz tri izvora i da se pojavljuje iznenada, i rijetko, odnosno samo onda
kad gore na njenu ploču stanu, dušom, tijelom i namjerama, posve čista stvorenja,
jeste da je on čuo tu priču, ali pošto se za njegova vijeka, koliko on zna, nikome nije
pojavila, i on je kao i mnogi bio ubijeđen da je to samo bajka. Zato, jedino možemo
još tvrditi da je on tu tad svratio onako“ (Boškailo 2009: 7).
U svom neprestanom traganju za svojim ličnim identitetom, u određenim
momentima saznanja i samospoznaje, Bilija je izuzetno ogorčena na sebe. Ona
sama nekad ne pronalazi razumijevanje za sebe samu. U okvirima svega što joj se
dešava, ona biva rastrzana između porodičnog života, želje da bude dobra majka
i supruga i želje da bude uspješna i ostvarena žena koja na neki način daje svoj
doprinos univerzumu, svijetu, državi.
„Dobro, dobro, moja životna kazaljko. Znam da sam prešla liniju pola moga
vijeka. Ne trebaš me na to podsjećati...“
„Iiiii?... Za šta si ti više, Bi? Prva polovina ti je već ispred vrata i čeka ovu
drugu da bi bila cjelina...“
„Nju ne dam. Ona je moja, samo moja...“
„Šta ćeš sa njom? Kome treba više ova tvoja druga polovina? I kome je
uopšte potrebna jedna polovina? Cjelina je cjelina, polovina je polovina. Zar nije
bolje ovu drugu polovinu polako sastavljati sa prvom i praviti perfektni krug?...“
(Boškailo 2009: 191).
Radnja ovog romana koja sadrži niz uvjerljivih scena i događaja nam daje
prilično jasno uvjerenje da je mnoge situacije iz ovog teksta sama autorka već proš-
la i iskusila. Otuda osjećaj da je u lik Bilije unijela autobiografske crte koje služe
kao podsjetnik i refleksija nje same. Podsjetnik na njenu snagu kroz trnovit put do
ličnog ostvarenja, uspjeha i pronalaska sebe.
„Imalo je nešto što je Biliju vodilo i ona je to osjećala, još uvijek ne znajući
šta bi to moglo biti. I zato se njen život sad intenzivnije no ikada sastojao od pita-
nja: „Šta je srž mog života?!“ Šta je duša? Šta je duh? Šta smo mi? Šta sam ja?“
To su bila pitanja na koja je tražila odgovore, kopajući po sebi, po porodici, po
prijateljima, po sveštenim licima, po mudrim i nemudrim knjigama, po dječijim
pogledima, po svom srcu, po znakovima odozgo i odozdo, po snovima, ukratko,
posvuda.“ (Boškailo 2009: 134).
Bisera Boškailo ovim romanom pokušava da utiče na kolektivnu svijest i
želi da djeluje kao ključ buđenja u društvu u kome vladaju muškarci i žele da
posjeduju ženu u svakom smislu. Baš kao i Linda Hogan, na jedan sličan način i
Bisera Boškailo ima za cilj da dođe do iscjeljenja. Da bi do ovoga došlo, njen lik
je morao proći kroz određene faze sazrijevanja i razumijevanja suštine sudbine, ne
bi li došao do krajnjeg cilja.