Page 259 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43

Novopazarski zbornik, 43/2020, str. 255-261 259

je posve zadovoljna. U kojeg je zaljubljena. O kojem se sanja. Ima li to? Zašto nije
o njemu sanjala? Zašto misli da je u životu mužu mogla više dati? Ima li još veće
ljubavi u braku nego što je ona prema njemu osjećala? Zašto mu nije vjerovala?
Zašto je mislila da je on egoista i ne voli je? Da je voli, mislila je, on bi je pustio da
ode.“ (Boškailo 2009: 75).
Pored toga, ona duboko pati za svojim zavičajem i osjeća konstantnu potre-
bu da se vraća svojim krajevima. Upravo ovi povraci su ključni za njen konačni
smiraj i pronalazak sopstvenosti. Bilija stalno ispituje tri važna dijela njenog iden-
titeta, a to su žena, naučnica i vjernica. U nekim situacijama ona nam naglašava
prisustvo meleka (anđela), dok pak u drugim prisustvo šejtanskih (đavoljih) sila. I
ona sama je rastrzana između svega ovoga i nekada ne razumije suštinu ljudskog
bivstvovanja na svijetu i kakvu ulogu ima sudbina u svemu tome.
Da li je Bi bila zaista sretna?
„Ipak, sada, na ovom izvoru kada je sabrala sebe i svoj život Bilija je shvati-
la šta je najveća vrijednost njenog života. To bogatstvo bila je, ipak, toplota njenog
gnijezda iz kojeg je uzlijetala i odlazila poput laste na drugi kraj svijeta, da bi se
ponovo vraćala njemu i njegovoj toplini. Taj zlatni kavez, sa otškrinutim vratima,
bio je njeno jedino spasenje. On joj je trebao kada bi dolazila iscrpljena s putova-
nja, a odlazila iz njega napunjenih baterija, uzlijetala iz te svete ljubavi porodičnog
gnijezda u svijet, u nove uspjehe i pobjede“ (Boškailo 2009: 197).
Autorka kaže da svaka žena ima prijelomne periode kroz život i da su če-
trdesete definitivno jedan period koji nosi svoju težinu i određuje budući životni
pravac. Bilija osjeća strah zbog ovog smjenjivanja životnih faza i samo želi da što
prije pronađe sebe i nastavi život u miru. Njoj samoj ova potraga za identitetom
nije nimalo laka. Baš kao i rijeka koja ima svoj staložen tok, tako i naša Bilija na
kraju romana pronalazi sopstveni smiraj i živi život kakav je oduvijek htjela i koji
ispunjava svaki djelić njenog bića.
Mahmutefendić svoja zapažanja o Biliji rezimira na sljedeći način:
„...roman dokazuje jednu snažnu spisateljsku imaginaciju, refleksivnu okret-
nost i smjelost, misaonu ekstazu. A ponekad je ona u opasnoj blizini intelektualne
preciznosti. Ona svjedoči jedan život posvećen intelektu i emocijama u najboljem
smislu te riječi. Ona svjedoči ponekad i nedovoljnu brigu da se literarna moć mak-
simalno koristi, da se savladaju svi otpori tvrde materije u kojoj se nastanjuje pje-
sma. I kao što je Biserina proza bila korisnik jednog raznovrsnog naslijeđa, tako
sad ona sama postaje, i sve će više postajati, jedno slojevito, raznovrsno, inspira-
tivno naslijeđe“ (Mahmutefendić 2018: 37).