Page 259 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43
P. 259

Novopazarski zbornik, 43/2020, str. 255-261                         259


               je posve zadovoljna. U kojeg je zaljubljena. O kojem se sanja. Ima li to? Zašto nije
               o njemu sanjala? Zašto misli da je u životu mužu mogla više dati? Ima li još veće
               ljubavi u braku nego što je ona prema njemu osjećala? Zašto mu nije vjerovala?
               Zašto je mislila da je on egoista i ne voli je? Da je voli, mislila je, on bi je pustio da
               ode.“ (Boškailo 2009: 75).
                     Pored toga, ona duboko pati za svojim zavičajem i osjeća konstantnu potre-
               bu da se vraća svojim krajevima. Upravo ovi povraci su ključni za njen konačni
               smiraj i pronalazak sopstvenosti. Bilija stalno ispituje tri važna dijela njenog iden-
               titeta, a to su žena, naučnica i vjernica. U nekim situacijama ona nam naglašava
               prisustvo meleka (anđela), dok pak u drugim prisustvo šejtanskih (đavoljih) sila. I
               ona sama je rastrzana između svega ovoga i nekada ne razumije suštinu ljudskog
               bivstvovanja na svijetu i kakvu ulogu ima sudbina u svemu tome.
                     Da li je Bi bila zaista sretna?
                     „Ipak, sada, na ovom izvoru kada je sabrala sebe i svoj život Bilija je shvati-
               la šta je najveća vrijednost njenog života. To bogatstvo bila je, ipak, toplota njenog
               gnijezda iz kojeg je uzlijetala i odlazila poput laste na drugi kraj svijeta, da bi se
               ponovo vraćala njemu i njegovoj toplini. Taj zlatni kavez, sa otškrinutim vratima,
               bio je njeno jedino spasenje. On joj je trebao kada bi dolazila iscrpljena s putova-
               nja, a odlazila iz njega napunjenih baterija, uzlijetala iz te svete ljubavi porodičnog
               gnijezda u svijet, u nove uspjehe i pobjede“ (Boškailo 2009: 197).
                     Autorka kaže da svaka žena ima prijelomne periode kroz život i da su če-
               trdesete definitivno jedan period koji nosi svoju težinu i određuje budući životni
               pravac. Bilija osjeća strah zbog ovog smjenjivanja životnih faza i samo želi da što
               prije pronađe sebe i nastavi život u miru. Njoj samoj ova potraga za identitetom
               nije nimalo laka. Baš kao i rijeka koja ima svoj staložen tok, tako i naša Bilija na
               kraju romana pronalazi sopstveni smiraj i živi život kakav je oduvijek htjela i koji
               ispunjava svaki djelić njenog bića.
                     Mahmutefendić svoja zapažanja o Biliji rezimira na sljedeći način:
                     „...roman dokazuje jednu snažnu spisateljsku imaginaciju, refleksivnu okret-
               nost i smjelost, misaonu ekstazu. A ponekad je ona u opasnoj blizini intelektualne
               preciznosti. Ona svjedoči jedan život posvećen intelektu i emocijama u najboljem
               smislu te riječi. Ona svjedoči ponekad i nedovoljnu brigu da se literarna moć mak-
               simalno koristi, da se savladaju svi otpori tvrde materije u kojoj se nastanjuje pje-
               sma. I kao što je Biserina proza bila korisnik jednog raznovrsnog naslijeđa, tako
               sad ona sama postaje, i sve će više postajati, jedno slojevito, raznovrsno, inspira-
               tivno naslijeđe“ (Mahmutefendić 2018: 37).
   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264