Page 258 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43
P. 258

258                                 S. S. Mehović, Ženski narativ u romanu Bilija


                     „Neće ona odustati od traženja sebe. Ne, Bilija je i dalje bila u potrazi za
               fenomenom same sebe i svrhe i smisla njenog postojanja. Ko to vlada sada njom?
               Ko je to svojim nevidljivim konopima vodi? Ko joj olakšava sada tom nevidljivom
               snagom života? Sad joj sve ide kako najbolje može biti i mnogi to primjetivši s
               uzdahom kažu: „Jesi ti pod sretnom zvijezdom rođena.” (Boškailo 2009: 196).
                     Ako govorimo o formi autoričinih misli, moramo naglasiti da je ova forma
               organska, a ne apstraktna. Njen tip imaginacije je auditivnog tipa, a ne vizuelnog.
               „Njene slike lišene plastike apstraktnog, pružaju malo vizuelnih uzbuđenja i zado-
               voljstava“ (Mahmutefendić 2018: 33). Bisera na jedan sebi specifičan način uspi-
               jeva oslikati i dočarati doživljaje junakinje Bi.
                     „Ona se od tada čak mahnito zaljubljivala u likove koje je pronalazila, sa-
               stavljala i pripremala za neko novo djelo. Tako je, naprimjer, Bi od ruskog uličara,
               alkoholičara koji ju je svakim danom, dok bi prolazila pored njega, posmatrao i
               nekako joj se čak zavodnički osmjehivao, izvajala simpatičnog junaka jedne priče.
               I ne samo to da joj se desilo, nego kasnije, kada bi srela tu pijanicu, ona više nije
               vidjela krastavo crveno mu, od alkohola deformisano lice, nego se čak tako divila
               njegovom žustrom koraku, kojeg je poslije posudila jednom dragom liku oficira,
               a njegov pogled koji se krio iza krugova i krugova podočnjaka našao se u očima
               njenog nadljepotana pjesnika.“ (Boškailo 2009: 19-20).
                     Problemi i neslaganja sa kojima se žena danas susreće, u modernom svijetu,
               gotovo svuda su gotovo identični sa problemima koje je sa nama podijelila Bilija.
               U određenim godinama, žena dođe do tačke zasićenja i potrebno joj je da promijeni
               nešto u svojoj okolini i životu ne bi li se osjetila živom.
                     „Da, čudno nešto se dešavalo sa Bi. Bilo je to neko razdoblje u životu kad se
               dubine pomjeraju. Četrdesete. Ah! Desile su joj se one godine kad se prelazi preko
               ćuprije na pola vijeka. Period kad se prošla ona prva polovina sebe i kad se krenulo
               ka drugoj. Kada se čovjek ispenje navrh litice i svoje doba gleda odozgo kao da
               posmatra put koji je prešao i vidi ishod i plod svog sazrijevanja. Vrijeme kada se
               treba krenuti polako naniže, niz strmine. Eto. To vrijeme se Biliji dogodilo.“ (Boš-
               kailo 2009: 56).
                     U jednom dijelu romana, autorka opisuje situaciju sa direktorom i nepristoj-
               nom ponudom posla. Ovdje je Bilijina reakcija jako bitna i reflektuje stav spisa-
               teljice prema ovakvim prijedlozima i situacijama. Bilija biva apsolutno zgrožena
               prijedlogom i čovjekom koji ga daje. Na ovaj način, Bisera daje svoj doprinos u
               borbi protiv seksualnog zlostavljanja žena na poslu. Ovo zlostavljanje je i dalje
               prisutno i ima ga sve više. Činjenica je da djeluje i da ima velikog uticaja u poslov-
               nom svijetu.
                     Bilija provodi dane ispitujući sebe i svoj identitet. Ona se svakog dana pita
               da li je njena sudbina promašena i biva podijeljena između porodice i karijere.
                     „Da li je njen život imao smisla? Da li se u životu muž može više voljeti?
               Imala je osjećaj da može i to je to što je tražila. Htjela je muža kojeg može do besvi-
               jesti voljeti. To je ona tražila. Muža kao u filmovima ili romanima. Muža sa kojim
   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263