Page 130 - Zbornik 40

130 Avdija Salković 40/2017

kombinovane diplomatske igre i ograničenih vojnih intervencija. Uostalom, to je
5
bila opšte poznata taktika turskog vojevanja. Dakle, 1463. godine Bošnjaci se susre-
ću sa islamom i to u situaciji kada vjerske prilike u Bosni nisu bile nimalo ružičaste.
Oba zadnja kralja Bosne, pod neprestanim pritiscima katoličkog klera i Vatikana,
oštro su progonila pripadnike Crkve bosanske i nasilno su pokrštavali bosansko
stanovništvo. Treba istaći, da su to činili nasuprot viševjekovnoj tradiciji vladavine
6
u državi koja je bila prožeta tolerancijom prema vjerskim razlikama. Posljednji kra-
ljevi upustili su se u trgovinu sa Vatikanom nadajući se pomoći protiv Turaka, koja
je i tada, kao i nebrojeno puta prije izostala. Uzimajući u obzir veoma složenu poli-
tičku situaciju, a i mnoge bliskosti između bogumilske i islamske dogme, izgleda da
su progonjeni krstjani islam i Osmanlije prihvatili kao mehlem na ranu. U narednih
stotinak godina, što se može ocijeniti kao veoma brzo, velika većina stanovništva
prihvatila je novu vjeru.
Ova, za Bošnjake nova vjera, na Balkan je donijela kulturu i civilizaciju koje
su se još sa arapskim osvajanjima širile vrlo brzo. Za kratko vrijeme Arapi su zavla-
dali Sjevernom Afrikom, dok su područja Srednje Azije samovoljno ušla u islam. Već
početkom VIII vijeka Arapi sa islamiziranim Berberima iz Sjeverne Afrike osvajaju
tadašnju srednjovjekovnu Španiju, u nju donose duh i kulturu orijenta koji na prosto-
rima Pirinejskog poluotoka, trajući sve do kraja XV vijeka, doživljavaju svoj vrhunac,
i ostavljaju za sobom djela od čije kulturne i naučne dimenzije i danas zastaje dah.
Da bi se mogla shvatiti svojevrsna vjerska konotacija muslimanskih običaja,
potrebno je u najkraćim crtama upoznati se sa temeljima islamske vjere i dužnosti-
ma koje proizilaze iz njih. Kako se ni islam, kao ni ostale religije, ne očituje samo
vjerovanjem i obaveznim vjerskim obredima i dužnostima, nego u velikoj mjeri i
brojnim običajima, onda je prirodno da su tokom historije svi običaji naroda koji
su primili islam, bili usklađivani sa moralnim načelima Kur’ana i sunneta , pa ih
7
8
radije nazivamo vjerskim običajima.
Vjerski običaji predstavljaju onaj dio ponašanja muslimana koji je dugotraj-
nim vršenjem postao dio ustanovljene vjerske tradicije na određenom području.
Zbog takvog karaktera, vjerski običaji se u svijesti vjernika povezuju sa vjerom i
poštuju čak i onda kada se ne vrše izričiti vjerski obredi. 9
Kao potvrda ovih riječi poznatog teologa i pravnika prof. Fikreta Karčića,
može se navesti fenomen Mevluda (proslave rođenja poslanika Muhammeda), ko-
jeg u islamskim kanonima nema i kojeg mnogi muslimani ne poštuju, a koji je u
praksi na prostorima Balkana odigrao ključnu ulogu u očuvanju vjere i vjerskog
identiteta Bošnjaka tokom vladavine komunizma.

5 Filipović, Muhamed. Ko smo mi Bošnjaci. Sarajevo: Prosperitet, 2007, str. 155.
6 Isto.
7 Sveta knjiga muslimana
8 ar. sunnet - tradicija (ono što je poslanik Muhammed radio ili je naređivao da se radi)
9 Karčić, Fikret. Značenje i iskazivanje islama u svjetovnoj državi. Zagreb: Kulturno-
prosvjetni sabor Hrvatske, 1990.