Page 41 - Zbornik 39

39/2016 DEOSMANIZACIJSKI PROCESI NA BALKANU.. 41

Beč je, pak, shvatio da je osmanskim porazom prevagnuo princip nacionalnog osa-
mostaljivanja i da je sljedeća na redu upravo Austro-Ugarska. Opasne je posljedice
1914. proizvodila „široko rasprostranjena legenda“ o njenom neizbježnom slomu.
Njene protivnike oslobodila je skrupula i potkopavala ideju da i ona, kao i svaka
velika sila, ima sopstvene interese koje će braniti. 133
Rasni i etnički projekti, napisala je Simon Vejl (Simone Weil), koji dovode
do izbjeglištva, u osnovi su usmjereni na slamanje čovjeka, njegove duše. . Ako se
134
kultura i geografija ne poklope, onda se poklapanje može nametnuti genocidom ili
prisilnim migracijama. U ljeto 1914. objavljen je Izvještaj Međunarodne komisije
135
o istrazi uzroka i vođenju balkanskih ratova (Report of the International comission to
inquire into the causes and conduct of the Balkan wars, Washington 1914.), u kojem
su navedena brojna kršenja međunarodnih konvencija i opisani ratni zločini počinjeni
za vrijeme tih ratova. Vlade pobjedničkih balkanskih država nastojale su kreirati
136
monolitne nacije što je ostavljalo malo prostora za postojanje etničkih, jezičkih i vjer-
skih manjina. Prirodnost nacije „nije u posebnoj krvi, nego u dugovečnosti procesa
137
akademska omladina drži da nade i ideali bosansko-hercegovačkih muslimana ne smiju biti izvan
granica njihova naroda”, odgovarao: “Gornji citati ne znače ni više ni manje, nego li ‘mudru’ pouku
da naš milet treba da napusti vezu sa hilafet islamijom, i poprimivši ideal nacionalizma svrati pogled
samo na se i svoje saplemenike. Poraz, pa i (me’azellah) nosilice hilafeta, istrebljenje muslimana sa
Balkanskog poluostrva, klanje islamske nejačadi, žena i staraca, pljačkanje njihova imetka i rušenje
džamija, nasilno prekrštavanje i ostali belaji naše braće u Rumeliji – sve se to nas ne treba ticati, sve
to treba da za nas budu trice i kučine – i tako rezonuju naši omladinci, naša samozvana “uzdanica”
– dovoljno je i potrebno da pobjeđuju ‘junački’ balkanski “Slaveni”, sa krstom u jednoj, a glavnjom
u drugoj ruci... Držim da nam ni grčki patrijarh ne bi preporučio drukčijih osjećaja” – cit. prema:
A. Hasanović, Rasprave o vjerskom i nacionalnom identitetu u časopisima štampanim arebicom,
Glasnik arhivá i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, XLII/2012, Sarajevo 2012, 223.
133 J. Gajić, Pripreme za Veliki rat, “Politika”, Beograd 27. februar 2014; J. Augstein, Mesečari iz
2014., Peščanik.net, 18. mart 2014., http://pescanik.net/2014/03/mesecari-iz-2014/. Đ. Mikić, Stogodišnjica
iznimnih mera u Bosni i Hercegovini 1913. i Bosanski sabor, Glasnik, br. 6, Banjaluka 2014, 269.
134 Potrebe duše, njena prava, neodvojivi su od ideje postojanja. Ljudski život uvijek
podrazumijeva određeni okvir da bi imao smisla. Izbjeglištvo je jedan od najsnažnijih načina da se taj
okvir ukine i čovjek slomi. Potreba za korijenima je možda najvažnija i najmanje shvaćena potreba
ljudske duše - prema: Ž. Korać, Izbeglištvo i čovekova potreba za ukorenjenošću, “Odgovor”, br.
169, Beograd 15. januar 1998.
135 S. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 173. Historičari se često
suočavaju sa događajima koji su po svojoj prirodi nedokumentirani. Kada su masovna ubistva u
pitanju, interes počinilaca je da njihovi zločini ostaju nedokumentirani. Bez svjedočenja očevidaca,
neki historijski događaji ne bi se uopšte mogli dokumentirati i „nestali bi iz ljudske memorije“
(Nathan Beyrak) – vidi: “Oslobođenje”, Sarajevo 28. januar 2012.
136 Izbijanje Prvog svjetskog rata zasjenilo je ovaj izvještaj koji je mogao imati veliki uticaj na
razvoj međunarodnog prava, posebno međunarodnog ratnog i humanitarnog prava - vidi: T. Ponoš,
Povijesni i društveni kontekst u kojemu se počinju procesuirati ratni zločini, u: Procesuiranje ratnih
zločina - Jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, Zagreb 2014, 13-14; D. Stojanović,
Ulje na vodi, 264.
137 Opšir. В. Ортаковски, Малцинства на Балканот, Скопје 1998, 203; С. Киселиновски-И.
Ставови-Кавка, Малцинствата на Балканот (XX век), Скопје 2004, 67; K. Karpat, Građanska