Page 249 - Zbornik 39
P. 249

39/2016       REVITALIZACIJA GRADITELJSKOG NASLEĐA..                249

               baština očuvati zabranama za njihove korisnike koji je stavljaju „ pod stakleno
               zvono“, pa korisnici, usled nedostatka sredstava, mogu samo da gledaju njeno
               propadanje. S obzirom da su spomenici uvek nečija imovina koju želimo očuvati
               zbog njihove spomeničke vrednosti, logično je pretpostaviti da je za očuvanje
               spomeničkih vrednosti neophodno očuvati ekonomsku vrednost spomenika (An-
               tolović, 1998). Usled nemogućnosti vlasnika spomenika da slobodno raspolažu
               svojom imovinom, na tržištu često dolazi do pada vrednosti nekretnina, koju bi
               društvo trebalo da nadoknadi vlasnicima kako bismo ove objekte sačuvali za bu-
               duće generacije.
                     Sa očekivanim preuzimanjem obaveze finansiranja zaštite nasleđa u Srbiji
               u budućnosti, glavni razlog zabrinutosti očuvanja graditeljskog nasleđa može da
               bude u postojećem modelu finansiranja koji postoji u većem delu Evrope. Iz tog
               razloga je neophodno poboljšati upravljanje graditeljskim nasleđem u budućno-
               sti kako bi se sprečila postojeća finansijska neadekvatnost. Uvođenje obaveznih
               finansijskih subvencija za objekte koji su označeni kao spomenici kulture zahte-
               va identifikovanje podsticaja i kapaciteta među postojećim finansijerima, prona-
               laženje novih načina finansiranja sa mogućnošću smanjenja postojećih troškova
               održavanja.
                     Zaštita i upravljanje graditeljskim nasleđem su, u značajnoj meri, proučeni
               u literaturi. Međunarodne organizacije, državne i lokalne vlasti, nevladine organi-
               zacije i širok spektar privatnih i javnih donatora uključeni su u očuvanje nasleđa
               i upravljanje njime. Više puta je diskutovano o prirodi konzervacije i njenoj vezi
               sa urbanim razvojem, sektorom turizma i kreativnim industrijama. Međutim, bez
               obzira na ugao gledanja, upravljanje objektima koji predstavljaju nasleđe, kao i
               njihova zaštita, zahtevaju određena sredstva, tako da je neophodno proučiti inve-
               sticione potrebe i pitanje finansiranja. Na taj način dolazimo do ključnog pitanja
               u radu – kako pronaći ekonomski održiv model finansiranja baštine koji će od-
               govoriti na današnje izazove kako ne bi došlo do nestanka značajnih spomenika
               kulture? Ovaj rad je fokusiran na sadašnjost, ali i na unapređenje finansiranja u
               budućnosti kroz mogućnost smanjenja troškova.
                     Cilj ovog rada je da predloži vrednosno stabilan finansijski model, sa name-
               rom poboljšanja ekonomskog upravljanja graditeljskim nasleđem u budućnosti.

                     Izazovi sadašnjeg načina finansiranja

                     Jedan od razloga za neophodnost promene postojećeg finansijskog okruže-
               nja u Evropi – ali izvesno i u ostatku sveta – kada je potrebno investirati u očuva-
               nje graditeljskog nasleđa, jeste ograničenost dostupnih fondova, bili oni državni
               ili privatni.
                     Iako se mnogi bave očuvanjem nasleđa sa različitih aspekata – od zaštite
               objekata, oživljavanja grada, podsticanja zapošljavanja do unapređenja životne
               sredine – postoji značajna fragmentacija među igračima. Delovanje mnogih orga-
   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254