Page 184 - Zbornik 39

184 Muradija Kahrović Jerebičanin 39/2016

dene provlačenjem iglom ( P. M. Petrović, 1937, 334; H. Osbore, 1975, 317; S.
Pine, 1990, 6 ).
Kao rukotvorina „vezivo“ se izvodi nizanjem niti do niti na površini, obič-
no tkanoj, a uz pomoć nekog šilјastog predmeta, uglavnom igle, i bodova kao
osnovnih elemenata pomoću kojih nastaju različite šare i motivi (Enciklopedija
likovnih umjetnosti, 1966, 520).
U XIX vijeku su mnogi u samom vezu vidjeli umjetnost, smatrajući da su
vez i vezenje ustvari „slikanje iglom“ (Vuk Stefanović Karadžić, 1852, 56).
U XX vijeku sve je više istraživača koji smatraju da je vezenje umjetnost
ukrašavanja tkanine ili neke druge podloge vezivom, a sa cilјem da bude ljepša i
bogatija (J. Brittain, 1980, 228; P. Clabburn, 1976, 95). Proučavajući šta sve može
da se izveze i kakvim bodovima sve se više potvrđuje da je vez umjetnost, a ter-
zijski zanat umjetnički (Milena Vitković Žikić, 1994, 22).
Vezenje je obavlјano na mnogim upotrebnim i dekorativnim predmetima
koji su korišteni u odijevanju, zatim kao sastavni dio tadašnjeg enterijera, po-
kućstva i dr. Podloge za vez bile su od različitog materijala izvedene različitim
tehnikama tkanja.
Ukrašavanje ima veliku i bitnu ulogu za tekstilne predmete. Na tekstilu
likovni izraz postiže se bojom, zatim prepletajem, a naročito vezom.
Motivi, odnosno likovni izrazi prikazani vezom, imaju svoj put razvoja i
prenose se iz jedne kulture u drugu. Vremenom određene motive jedan mentalitet
usvaja, a druge mijenja i prilagođava svojoj kulturi. Umjetnost svih etnoloških
grupa bitnu pažnju posvećuje ornamentima u svim oblicima likovnog stvaralaštva.
U Muzeju naročitu pažnju posjetilaca privlače predmeti ukrašeni vezom,
što se moglo zaklјučiti nakon višegodišnje prakse promatranja interesovanja po-
sjetilaca za pojedine muzejske eksponate na stalnoj izložbi.
U ovom radu je prikazan tradicionalni vez kao ukras izloženih eksponata u
Muzeju „Ras”. U okviru tradicionalnog veza svrstani su vezovi kojima su ukra-
šavani upotrebni i dekorativni predmeti, kao sastavni dijelovi narodne nošnje i
pokućstva, rađeni krajem XIX i početkom XX vijeka, čime predstavlјaju važan
dio tradicionalne kulture na ovom prostoru. Urađena je podjela vezova, rađenih u
navedenom periodu, u tehničkom pogledu i to prema vrsti i boji niti, plastičnosti
izvođenja veza, vrsti bodova. Također su navedene vrste tkanina od prirodnih vla-
kana koje su korištene kao podloga za vez.
Prikazane su funkcije tekstilnih eksponata u odnosu na savremene posje-
tioce, utjecaj na kulturu sjećanja i emocije, kao i savremene edukacije posjetilaca
organizirane u okviru Muzeja „Ras“ radi očuvanja starih zanata i domaće radino-
sti.
Cilј ovoga rada jeste prikaz tradicionalnog veza kao bitnog ukrasa na izlo-
ženim tekstilnim eksponatima u Muzeju „Ras”, kao i učešće u očuvanju i prezen-
tiranju veza kao bitnog elementa materijalne, kao i nematerijlane kulturne baštine.