Page 189 - Zbornik 39
P. 189

39/2016           TRADICIONALNI VEZ PRIKAZAN NA..                   189

                     Svi od navedenih vezova prisutni su na izloženim eksponatima u Muzeju.
               Svaka od navedenih vrsta veza imala je svoju vrijednost i ulogu u domaćoj radino-
               sti i narodnom folkloru.
                     Za vezenje se koristio i drugi materijal od navedenog poput raznobojnih
               šljokica i dr., a sam vez  se izvodio na površini materijala ili uzdignutog preko neke
               podloge, kao i uklanjanjem niti iz same osnove i njihovim povezivanjem, čime se
               mijenjala tekstura samog tkanja kao i apliciranjem materijala druge vrste ili boje
               na datu podlogu.
                     Pored vrste konca za vezenje su bitne igle, njihova debljina i veličina. Tan-
               ke igle su se koristile za vez na finim podlogama, a deblje za grube podloge.  Za
               zlatovez, odnosno vezenje sa skupocjenim nitima,  ušica igle nije bila dugačka kao
               kod ostalih vezova već okrugla da se nit u njoj ne bi pomjerala i da ne bi dolazilo
               do trenja i tanjenja niti.
                     Na tekstilu je bitnu ulogu igrala boja u prikazu likovnih izraza na njemu do-
               čaranih vezom sa najvećim vizuelnim dejstvom. Svaka boja imala je svoju  ulogu i
               dejstvo na onog koji je posmatrao.
                     Tradicionalni vez je vijekovima bio tražen  u narodu, naročito zlatovez. Me-
               đutim, u svijetu je došlo do velikog preokreta u drugoj polovini XIX vijeka po-
               javom mašine za vez (1854. god.) čijom upotrebom se sve više potiskivao ručni
               vez. Razvoj industrijalizacije se u mnogo čemu negativno odrazio na tradicionalnu
               kulturu, došlo je do gašenja mnogih starih zanata.
                     U Novom Pazaru je početkom XX vijeka počela masovnija mašinska pro-
               izvodnja veza, a sve manja potražnja terzijskih usluga, što je dovelo do gašenja
               terzijskog zanata i naglog opadanja umjetničkog kvaliteta veza. Tradicionalni vez,
               a i ostali ručni radovi  sve više su potiskivani industrijskom proizvodnjom.



                     O ekspoziciji rukotvorina u Muzeju  „Ras” Novi Pazar

                     Muzej „Ras” Novi Pazar je aktivan u savremenim nastojanjima očuvanja i
               njegovanja tradicije, primjenjujući je u aktuelnim procesima oživlјavanja bezmalo
               izobičajenih narodnih umijeća. U takvim programima tradicionalni tekstil i vez
               imaju istaknuto mjesto. Rukotvorine, naročito ukrašene tradicionalnim vezom, na-
               ilaze na veliko interesovanje i oduševlјenje posjetilaca.
                     Ipak, najveću pažnju posjetilaca svakako privlače proizvodi terzija, koji su
               izrađivali nošnju od različitog materijala: kadife, čohe, atlasa, svile, svilenog bro-
               kata, somota, a ukrašavali klobodanom i svilenom bikmom (bućmom), kao i svile-
               nim koncem i gajtanima. Vještinom izrade, ljepotom i bogatstvom zlatoveza izdva-
               jaju se primjerci misiraba, odnosno jeleka na koje su prišivani “čepken” rukavi. Tu
               su i miltani, čiji naziv potječe od perzijske riječi “nimet”, kojom se označava kratak
               halјetak do struka sa dugim i uskim rukavima, koji su u donjem dijelu otvoreni. Ovi
               miltani su rađeni od čohe različitih boja i bogato su ukrašeni zlatovezom. Jeleci su
   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194