Page 87 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2024, str. 79-89 87

b) Škole su najčešće te koje utječu na odabir jezika u statusu L1, kao i na odabir
jezika cjelokupne nastave, s obzirom na to da one interno definiraju jezik
nastave obrazovnih profila ponaosob. Razlozi su često vezani za nedostatak
kadra, ali i kapacitet prostorija koje su na raspolaganju da bi se svaki pro-
fil realizirao na oba jezika. Međutim, činjenično je da srednje škole vode
računa i uzimaju u obzir broj učenika koji su u osnovnoj školi pohađali na-
stavu na bosanskom jeziku. U tom smislu, postoji “automatizam”, gdje je
1
broj mjesta za ponuđene obrazovne profile u srednjim školama uglavnom
proporcionalan broju učenika koji je nastavu u osnovnoj školi pohađao na
bosanskom jeziku.

c) Skeptičnost roditelja prema nastavi na bosanskom jeziku. Znatan broj ro-
ditelja se plaši da li će njegovo dijete, ukoliko se obrazuje na bosanskom
jeziku, biti u prilici da nastavi školovanje – studije, na nekom od državnih
fakulteta. Praksa, međutim, pokazuje da obrazovanje na jeziku nacionalne
manjine u Republici Srbiji nije prepreka za dalje obrazovanje, ni na fakul-
tetima u Novom Pazaru, ni na fakultetima na nivou cijele Republike Srbije,
što ukazuje na neopravdane sumnje roditelja koje su, vjerovatno, rezultat
nedovoljne informisanosti.

Međutim, podaci upućuju i na činjenicu da srpski jezik izučavaju svi učenici
novopazarskih škola: kao L1 ili kao L2 ako im je bosanski jezik L1. Kada je riječ
o osnovnim školama u Novom Pazaru, srpski jezik kao L1 i L2 i bosanski jezik
također su prisutni, s tim što je u nižim razredima učenicima kojima je srpski je-
zik L1 ponuđen i bosanski kao L2 za fakultativno proučavanje, što nije slučaj i u
srednjim školama. Uzimajući u obzir ovu činjenicu, saglasni smo i sa stavom koji
iznosi Đurić (2015: 372) kada kaže da jezička obrazovna politika Republike Srbije
ne podržava u potpunosti izučavanje manjinskih jezika te ne djeluje u tom smjeru
da izvornim govornicima srpskog jezika, odnosno učenicima kojima je srpski jezik
L1, manjinske jezike učine privlačnijim. Budući da možemo konstatovati ovu či-
njenicu, nameće se stav da višejezičnost u obrazovnom sistemu u Republici Srbiji
još nije dobila potpuno ostvarenje, što je opet u skladu i sa istraživanjima koje je
Đurić prikazala 2015. godine.

1 Bolje reći prividni automatizam. Stoga, riječ automatizam stavljamo pod navodnike, jer je
njegova primjena nedosljedna: ukoliko učenik iz osnovne škole dolazi sa nastavom na bosanskom
jeziku, a odabrani profil srednje škole ne nudi mogućnost nastave na tom jeziku, učenik će u
srednjoj školi pohađati nastavu na srpskom, gdje mu bosanski neće biti ponuđen ni kao L2.