Page 110 - Zbornik 40
P. 110

110                           Nadžib Kočan                       40/2017

               datom porezu primjećuje se da je selo bilo dosta ekonomski jako i da je pogodno za
               uspijevanje poljoprivrednih kultura, a prvenstveno žitarica.
                     Osim zemljoradnje stanovnici ovog sela su poznati i kao stočari. Tako se
               početkom XVI vijeka u jednom defteru spominju u Vrševu dva domaćina sa brojem
               ovaca i to: Dimitrije Jovan 100 i Radivoj Jovan 300 ovaca.
                                                                  42
                     Po defteru iz 1583. godine primjetno je znatno povećanje stočnog fonda,
               ali kod pojedinih domaćinstava nedostaje broj sitnogrle stoke. U Vrševu su tada
               popisana sljedeća domaćinstva: Dimitar Jovan, Radosav Vuk, Radica Marko, Stepan
               100, Radivoj Jovan 300, Radivoj Novak 55 i Branko Ranko 80 ovaca.
                                                                           43
                     Za XVI vijek o razvijenosti stočarstva kao privredne grane najbolje podatke
               daju  zvanični  podaci  o  stočnom  fondu  na  području  Novog  Pazara,  Trgovišta,
               i Bihora iz 1585. godine.  Vrševo se kao selo spominje i 1585. godine, također,
                                     44
               pri popisu sitne stoke. Popisano je sedam domaćinstava koja su ukupno imala 625
               ovaca: Dimitri Jovan 60, Radosav Vuk 70, Radica Vujica 180, Marko Stepan 100,
               Radivoj Jovan 80, Radivoj Novak 55 i Branko Ranko 80 ovaca.
                                                                      45
                     Prilikom popisa džizje  kaze Bihor iz 1644/1645. godine zabilježeno je 16
                                        46
               kuća u selu Vrševu.  Defteri džizje su posebno značajni za XVII vijek, jer drugih
                                47
               popisa stanovništva uglavnom nema. Njihov je značaj i u tome što bilježe imena
               naselja, a to omogućava pouzdanija toponomastička i demografska istraživanja i
               gradskih i seoskih naselja. Kod ovog popisa karakteristično je što se broj upisanih
               hrišćanskih  kuća  razlikuje  od  postojećeg  broja,  jer  su  od  plaćanja  džizje  bili
               oslobođeni  muškarci  koji  su  radeći  u  određenim  službama  bili  u  korist  države,
               zatim, džizju nisu plaćala sveštena lica, siromašni, starci i žene. Naselja sa isključivo
               muslimanskim stanovništvom nisu popisana, pa njihovo nespominjanje nikako ne
               znači da ona nisu tada postojala. 48
                     Kako se vremenom mijenjala nacionalna i socijalna struktura stanovništva,
               tako  se  mijenjao  i  broj  domaćinstava  i  stanovnika.  Posebno  je  to  bilo  izraženo
               tokom ili poslije svakog većeg rata. U narednim tabelama će se dati podaci o broju
               domaćinstava i stanovnika na osnovu zvaničnih popisa.



               42   Raif Hajdarpašić, Bosna i Bošnjaci Bihora.... 40.
               43   Милисав В. Лутовац, nav. delo, 29.
               44   Хамид Хаџибегић, Званични подаци о сточном фонду на подручју Новог Пазара,
               Трговишта и Бихора, ИЗ, Година XXII, Књига XXVI, Свеска 4, Титоград, 1969, 585-616.
               45   Isto, 612.
               46   Džizja – glavarina, lični porez koji su plaćali odrasli i za rad sposobni nemuslimanski
               podanici u islamskoj državi, ukoliko nisu bili oslobođeni zbog određenih usluga državi
               ili su bili kaluđeri. Od muslimanskog stanovništva džizju su samo plaćali Cigani. Popis
               1604, 582.
               47   Olga Zirojević, Popis džizje kaze Bihor iz 1644/1645. godine, Rožajski zbornik, 11,
               Rožaje, 2002, 93.
               48  Isto, 90-91.
   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115