Page 210 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

210 N. Nikšić, Muziciranje na defu kod žena u Novom Pazaru

Građa instrumenta

Def (tur. tef) instrument je koji je izgrađen od drvenog obruča preko koga je,
sa gornje strane, razapeta koža. Obruč se izrađuje od kestena, javora ili nekog dru-
gog drveta, a širina mu je, najčešće, 7 cm. Def većeg prečnika naziva se daire i one
se najčešće koriste u instrumentalnim grupama (AHÇ, 2011). Obruč defa, na do-
4
njem dijelu (na strani oboda preko koje nije razapeta koža), ima malo udubljenje,
taman koliko da se smjesti palac lijeve ruke. Obruč može biti optočen ukrasima
(čak i od sedefa i zlata). Po sredini obruča mogu da se naprave 3–5 malih proreza
u koje se u paru stavljaju metalni kolutovi/pločice (najčešće od mesinga), te instru-
ment pri sviranju zvjecka (AHÇ, 2011). Također, sa unutrašnje strane oboda mogu
se staviti brojni prstenovi (Muzička enciklopedija 1, 1963: 343), te instrument pri
sviranju proizvodi specifičan zvuk. Na obruču je, samo s jedne strane, razapeta
5
koža, koja se za njega lijepi domaćim kvascem ili tutkalom (Gojković, 1989), a
zatim pričvršćuje, najčešće, ekserčićima. Bolje je kada se koristi kozija koža, jer
6
je deblja i daje puniji zvuk, ali se pri izradi upotrebljava i ovčija koža. Def, sa ili
bez metalnih kolutova ili prstenova, upotrebljava se kao solistički (žene) ili kao
instrument u sastavu nekog orkestra (čalgija – tada na njemu sviraju muškarci).

4 Od Džemile Gicić saznajemo da je def njene majke, kao i drugih žena u Novom Pazaru,
imao „ko pedest, četres’ pet prečnik“ (Nikšić. 2019a: 8). Dakle, u pitanju su daire, ali naše
ispitanice u toku istraživanja uopće nisu upotrebljavale ovaj naziv.
5 Već je rečeno da se daire i def razlikuju po veličini. Međutim, u literaturi nailazimo na
još jedan podatak koji pomaže u njihovoj distinkciji - “kod daira zvončići su male pločice,
a kod defa imaju oblik prstenova” (Muzička enciklopedija 1. 1963: 343).
6 Prema riječima Kibrije Nikšić prvo se izradi kalup u obliku kruga veličine koje želimo
da nam bude def. Zatim se daska odgovarajuće dužine (dužina zavisi od obima kalupa)
može tretirati na više načina kako bi bila savitljivija. Prema njenim riječima „Jedan od
načina je da se ona višestruko zareže na jednoj strani, te da su zarezi na ravnomjernoj
udaljenosti. Drugi način jeste da se daska više dana drži u vodi u koju može da se doda
kaustična soda, kako bi drvo omekšalo. Treći način je da se daska kuha određeno vrijeme
na pari. U velikim radionicama postoje posebne komore gdje se kuhanjem na pari dobija
homogenost materije daske kako bi ona bila savitljiva“. Tretirana daska se, potom, savija
oko već napravljenog kalupa i ostavlja tako da stoji određeno vrijeme. Kada se formira
obruč defa, on se spaja na dnu (malim ekserima ili mašinom za tapaciranje namještaja), na
dnu oboda se izreže malo udubljenje za palac lijeve ruke gdje se drži instrument, a zatim
se tanka jareća koža nateže preko oboda i malim ekserima ili mašinom za tapaciranje
pričvršćuje za obod. Prema njenim riječima: „Ukoliko neko želi da se naprave daire,
potrebno je da na obodima napravi proreze i u njih stavi metalne kolutiće koji će da
zveckaju pri sviranju na instrumentu“ (Nikšić. 2019a: 9–10).