Page 208 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

208 N. Nikšić, Muziciranje na defu kod žena u Novom Pazaru

ženskog pola, najčešće, veselile i zabavljale daleko od očiju muškaraca, uz okre-
2
tanje tepsije i sviranje na defu. Usljed djelovanja niza faktora, sviranje na defu
vremenom je bivalo sve manje zastupljeno u živoj muzičkoj tradiciji sandžačkog
stanovništva, da bi posljednjih godina doživjelo revitalizaciju i počelo da poprima
jedan novi izraz, nesvojstven bošnjačkoj tradiciji, a u skladu sa utjecajima masme-
dija i promjenom načina života. Predmet ovog rada jeste instrument def i sviranje
na njemu kod ženske populacije u Novom Pazaru – građa instrumenta, način svi-
ranja, prilike u kojima se sviralo i danas svira, pjesme koje su se izvodile i danas
izvode uz pratnju ovog instrumenta. Cilj rada je dokumentovanje, očuvanje, njego-
vanje i popularizacija ovog elementa bošnjačke kulture. U radu je, pri istraživanju
etnomuzikoloških zbirki i relevantnih izvora iz obasti etnomuzikologije, korište-
na metoda teorijske analize. Pri prikupljanju podataka od nosioca ovog elementa
kulturnog naslijeđa primijenjene su etnografske i antropološke metode terenskog
istraživanja, i to metoda kvalitativnopolistrukturalnog intervjua, slobodnog razgo-
vora i učesničkog posmatranja.

Ranija istraživanja

Prilikom traganja za muzičkom građom koja svjedoči o sviranju na defu
u Novom Pazaru nije pronađen nijedan audio, niti audio-video zapis iz prošlosti.
Međutim, u studiji Vukosavljević, P., Vasić, O. i Bjeladinović, V. (1984). Narodne
melodije, igre i nošnje peštersko­sjeničke visoravni. Beograd: Radio – Beograd,
nalaze se objašnjenja zapisa dionica za sviranje na defu, (Primjer 1.), kao i ritmo-
vi zabilježeni prilikom pjevanja pjesama Nevestice bleda li si (Primjer 2.), zatim
3
Drž’se, var’se, ne prevar’se (Primjer 3.) i Kiša pada, rosna trava (Primjer 4.).

Primjer 1. Objašnjenje zapisa dionice defa
(Vukosavljević, Vasić, Bjeladinović, 1984: 182)

2 Narodni svirač Medžid Diko Škrijelj to vrijeme opisuje ovako: „Tih godina, na svadbama,
nijesu se miješali muškarci i žene. Znalo se: svatovi idu za nevjestu, vesele se prije polaska,
tamo kod prijatelja, naveče kad dođu i to je to. A sjutradan, petkom, okupljaju se žene. Ispred
kuće bi stajao jedan od snažnijih muškaraca iz rodbine sa debelom motkom da slučajno ne uđe
neki od muškaraca. Stranac, kret, nije smio da se primakne ni blizu kuće. Кasnije, tek neđe
polovinom sedamdesetih, počelo je ovo mješovito...“ (Hadrović, Rastoder, 2015, str. 73–74).
3 Ova pjesma je danas poznata i pod nazivom Tamna noći tamna li si.