Page 164 - Zbornik 40

164 Muradija Kahrović-Jerebičanin 40/2017

Sl. 5. Završni dio izrade papuče

Drvene štikle za moje papuče bile su uglavnom od bukovog drveta, a poslije
smo ih oblagali plišom, kožom ili skajem. Za papuče sa orotopedom, štikle su bile
od topolovog drveta jer je ono lakše od bukovog. Te štikle su bile u okviru našeg
nabavnog materijala potrebnog za izradu papuča. Đon je za neke papuče bio od
mikro gela, a za neke od neolita ili kože. Iznad đona stavljala se bronzula od kartona,
a preko nje tabanica od skaja ili kože. Gornji dio papuča izrađivao sam od pliša,
kože ili skaja. Pliš je ukrašavan ručnim vezom koji je rađen u Skoplju i prišivan na
određene modele papuča. Vez je krasio skoro svake papuče, ali se razlikovao za one
koje su bile namijenjene za starije žene, sa vrlo niskom štiklom, u odnosu na papuče
za mlađe mušterije ili često za nevjeste.
Od alata sam koristio uglavnom čekić, nakovanj, šila, konac, kliješta, ekserčiće,
makaze, šivaću mašinu, štalc, noževe i dr. Sav materijal koji mi je bio potreban za
proizvodnju papuča, a to je bio pliš raznih boja, zatim kvalitetna koža, skaj, određena
vrsta kartona, konac, lijepak, i dr, nabavljao sam u Skoplju i Beogradu“.
Podaci o ručnoj izradi papuča ujedno predstavljaju bitan dio nematerijalne
kulturne baštine na ovom prostoru, koji treba očuvati i prezentirati široj javnosti,
a odnosi se na stare zanate koji su na putu zamiranja ili su već potpuno prestali da
funkcioniraju, kao što se upravo dogodilo sa papučarskim zanatom.
Nekada uspješni obućar-papučar Ismail Salković, morao je da se prilagodi
situaciji i ugasi svoj zanat i do svoje penzije, koju će za koju godinu realizirati, bavi
se samo popravkom obuće.