Page 159 - Zbornik 40
P. 159

Muradija Kahrović-Jerebičanin                     UDK 391:685.3(497.11)”19/20”
               Muzej „Ras“ Novi Pazar



                     POSLJEDNJI ZANATLIJA OBUĆAR-PAPUČAR
                                      U NOVOM PAZARU




                     Sažetak: Zanatstvo je u Novom Pazaru bilo veoma razvijeno. Naročito su bili
                     uspješni zanati čiji su predmeti izrade bili odjevni elementi, odnosno odjeća i
                     obuća. U okviru zanata koji su  izrađivali raznu obuću svrstani su opančari,
                     nalundžije, čizmedžije, papučari i dr.
                     Papuče za žene su bile vrlo tražena obuća, korištene za svaki dan ili za svečane
                     prilike po čemu se i razlikovao njihov kvalitet, te je zanat obućara-papučara
                     bio uspješno razvijen. Krajem XX vijeka bilo je sve manje uslova za opstanak
                     ovog zanata u Novom Pazaru, a posljednji zanatlija obućar-papučar bio je
                     Ismail Salković. Početkom XXI vijeka ovaj zanat je ugašen.

                     Ključne riječi: zanat, papučar, obućar, žena, papuče, odjeća, obuća, čaršija,
                     porodica, dućan, grad, mahala, kultura, konkurencija, opstanak, alat, ma-
                     terijal



                     Uvod


                     Historija nošenja obuće je vezana sa kulturom stanovanja i njenim razvojem. Uloga
               obuće je još više došla do izražaja na Balkanu dolaskom Osmanlija kada je i započela
               urbanizacija, odnosno osnivanje gradova u kojima je bio jasno odvojen poslovni život od
               porodičnog, odnosno čaršija sa dućanima od mahala sa porodičnim kućama.
                     Tako je bilo i sa Novim Pazarom. Od njegovog osnivanja porodični život se
               odvijao u kućama koje su bile sastavni dio pazarskih mahala, odvojene od čaršije
               u kojoj su cvjetali trgovina i zanatstvo, tada dvije glavne grane privrede u Novom
               Pazaru i cijeloj Srbiji.
                     Inače, papuče kao vrsta obuća isključivo su se nosile u kući i oko kuće. Ipak,
               sredinom XX vijeka počelo je nošenje papuča i po ulici, kao ljetna vrste obuće. Papuče
               su zanatlije ručno izrađivali i za te zanatlije su korišteni termini papudžije ili papučari.
               Ovaj zanat je bio veoma razvijen u ovom gradu sve do druge polovine XX vijeka kada
               je, kao i mnogi drugi stari zanati, polahko počeo da slabi u svom poslovanju.
                     Cilj ovog rada jeste prezentiranje starog zanata obućar-papučar široj javnosti,
               zatim prikaz ručne tehnike izrade papuča i uočavanje uzroka gašenja ovog zanata.
   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164