Page 190 - Zbornik 39

190 Muradija Kahrović Jerebičanin 39/2016

rađeni od somota ili čohe i ukrašeni zlatovezom. Pripadnice siromašnijih slojeva
nosile su jeleke od satena, brokata i dr.
Pažnju posjetilaca privlači i bogata zbirka peškira, peškir-mahrama, bošči,
jastuk-bošči, čevra, učkura, rađenih od kuplјenog materijala, koji su žene u okvi-
ru domaće radinosti ručno ukrašavale zlatovezom ili vezom izvedenim svilenim i
pamučnim koncem.
Na seoskom području peškiri su tkani od konoplјe ili lana, a vezeni razno-
bojnim koncima što je, pored ostalog, posjetiocima prikazano u okviru izložene
seoske kulture.

Struktura izloženih eksponata domaće i zanatske, odnosno terzijske
izrade veza

Na osnovu strukture izloženih eksponata ukrašenih vezom može se zaključi-
ti da se na ovom prostoru u okviru seoskih porodica najčešće koristila vuna, zatim
lan, pamuk a rjeđe svila. U okviru gradskih porodica vunu je potisnula svila, pa su
sve češće vezom ukrašavani predmeti od svile i pamuka, ali ipak zlatovez je bio
najcjenjeniji, naročito za djevojačku spremu.
Zlatovez je rađen u okviru domaće radinosti i u terzijskim radionicama, od-
nosno dućanima. Za zlatovez je korištena srma, odnosno tanka srebrna žica sa po-
zlatom ili bez nje. Često je korišten originalni turski zlatovez u gustom, debelom
vezu. Ovakav zlatovez poznat je kao „stambolski zlatovez“ (J. Belović-Bernand-
zikowska, 1906, 48).
Predmeti ukrašeni zlatovezom su se dugo koristili samo u svečanijim prili-
kama kao što su svadbe, suneti i druga porodična veselja, zbog čega su bili dobro
očuvani i prenošeni sa starije na mlađu generaciju.
U okviru domaće radinosti, žene su zlatovezom vezle i krasile svoje peš-
kire, jastuk-bošče, čevra, odnosno bošče (sl. 2), učkure, leuhe, zavjese, jastuke
debeluke i dr.
Narodnu nošnju su terzije krasili zlatovezom (sl. 10, sl. 11), tako vješto i
spretno da su mnogi priznati kao vrsni umjetnici, zbog čega je terzijski zanat bio
veoma tražen i cijenjen u narodu (M. Kahrović, 2011, 75). Tehnika terzijskog
zlatoveza spada u nematerijalnu kulturnu baštinu koju treba zaštiti. Njihov rad,
pored krojenja i šivenja, sastojao se od ispisivanja ornamenata sapunom po mate-
rijalu predviđenom za vez, prišivanja hartije sa naličja materijala planiranog za
vez i vještog, strpljivog veza klobodanom. Vezom terzija ukrašavana je gradska
nošnja i to: anterija, libade, jelek, miltan, dolama, salta, jelek, džamadan, ćurče,
čakšire i dr.