Page 263 - NP Zbornik 46_DRUGO REVIDIRANO IZDANJE
P. 263

Novopazarski zbornik, 46/2023, str. 271-276                         263


                   Završni dio knjige, koji joj daje poseban ton jesu sjećanja bivših učenika,
               nastavnika i direktora škole, s kratkim biografskim podacima o učenicima škole
               koji su završili fakultete i postigli zavidne profesionalne rezultate. Ovaj dio knjige
               sadrži i mozaik zanimljivosti iz života i rada škole. Interesantna je i činjenica da
               je autor monografije i sam bio učenik ove škole, koji sa ushićenjem iznosi svoja
               sjećanja o školskim danima: „Mi smo veoma voleli i poštovali svoje učitelje i
               nastavnike. Pažljivo smo slušali i gledali šta pričaju i rade, kako se oblače, kako
               međusobno razgovaraju, šta čitaju, koje sportove vole, kako međusobno sarađuju,
               za  koji  tim  navijaju,  i  sl.  U  najlepšoj  uspomeni  ostala  su  mi  druženja,  igre,
               nestašluci i ispunjavanje školskih obaveza sa drugarima iz razreda: Stanimirom
               Milutinovićem ‑ Mitkom, Šabanom Plojovićem, Muratom Aličkovićem, Abisimom
               Plojovićem, Gradimirom i Gojkom Miloševićem, Vujom Dobrićem, Milomirom
               Gašovićem,  Redžepom  Nurovićem,  Smajom  i  Dautom  Plojovićem,  Ademom
               Bajramovićem,  Fehom  Radonjicom,  Ljubišom  Đošićem,  Mehom  Fetahovićem,
               Faikom Islamovićem, Milenkom Komljenovićem, Emrom Ejupovićem, Nuhom
               Derviševićem i braćom Sinanom i Hilmom Saračevićem. Meni i mojim drugarima
               iz Lukara bili su veoma dragi i zanimljivi susreti i razgovori sa nekoliko godina
               starijim momcima koji su bili srednjoškolci u Novom Pazaru. Pažljivo smo slušali
               svaku njihovu reč o tome kako uče, kako se hrane, kakvi su profesori, kako se
               druže i zabavljaju, kako se čuvaju i brane od „giliptera”. Želeli smo da iz prve
               ruke čujemo kakve su naše šanse da upišemo i završimo željene škole u Novom
               Pazaru…”
                   U  metodološkom  smislu  autor  se  u  istraživanju  koristio  historijsko‑
               pedagoškom  metodom,  a  u  struktuiranju  sadržaja  knjige  opredijelio  se  za
               hronološko‑tematski  pristup.  Monografija  Osnovna  škola  „Jošanica”  Lukare
               predstavlja svjedočanstvo o radu škole, njenoj kulturno‑prosvjetnoj i vaspitno‑
               obrazovnoj  misiji  koju  je  imala  u  ovom  kraju  i  ona  predstavlja  dobru  osnovu
               za potpunije razumijevanje i istraživanje razvoja osnovnoškolskog vaspitanja i
               obrazovanja u novopazarskom kraju.
   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268