Page 198 - Zbornik 39

198 Semina Đerlek 39/2016

Sl. 2 Đerđef, vlasništvo porodice Hamzagić

Riječ đerđef je turskog porijekla (gergef, germek) i znači „rastegnuti“. 1
Đerđef su izrađivali stolari od drveta topole, bukve ili lijeske. Sastoji se od
dva koncentrična okrugla rama između kojih se zateže platno namijenjeno ukra-
šavanju, odnosno vezu (sl. 1). Đerđef je rađen i u pravougaonom obliku, što je
zavisilo koji će se vez na njemu obavljati. Zbog preciznosti uboda, ali i stabilnosti
đerđefa, često su rađene i metalne nogare, naročito kada se radi zlatovez (sl. 2).
Vezom, ali i drugim vrstama ručnog rada, bavile su se žene i djevojke. Žene
su češće tkale, dok su djevojke upućivane u vještine izrade veza, uglavnom na đer-
đefu. Tome su ih podučavali stariji ženski članovi porodice, ali i drugarice, kom-
šinice. Uz pjesmu i sevdalinku su nastajala prava mala umjetnička djela u kojima
žive najplemenitija djevojačka osjećanja i želje.
Bilo je potrebno na vrijeme spremiti svadbene darove, a sastojali su se, iz-
među ostalog, od bošči, peškira, čevra, jastučnica, namazbesa, košulja, ali i peš-
kira za kićenje svatova, kola i konja. Sve navedeno je trebalo što bogatije ukrasiti
vezom, raznobojnim svilenim koncem i pozlaćenom ili svilenom žicom jer, vez
je bio, ne samo ukras, već i simbol statusa porodice i njenog materijalnog stanja. 2
Osim toga, na đerđefu su vezene i peškir-mahrame koje su se stavljale na
ogledala, na hamam i na sobna vrata nevjeste ili porodilje, najvjerovatnije radi
zaštite od uroka. 3

1 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Sarajevo, 1966, 249.
2 Svetlana Bajić, Tkanje i vez u Visokom, katalog izložbe, Sarajevo, 1998, 29.
3 Isto, 35.