Page 7 - Jezik i pismo
P. 7

Međutim tadašnja intelektualna elita u Istanbulu, ali i drugim dijelovima Osmanskog carstva,

               pored  turskog,  odnosno  osmanskog  jezika,  poznavala  je  i  arapski  i  perzijski  jezik.  Postoje  i
               razmišljanja  da  je  najprije  sastavljen  dvojezični  arapsko-perzijski  rječnik,  a  da  je  kasnijim
               osvajanjem Balkana dodat još grčki, a zatim srpski jezik. Ova četvorojezična varijanta je nastala
               nakon osvajanja Balkana i pada Grčke, a najvjerovatnije je za učenje balkanskih jezika prvobitno
               služila sultanu Mehmedu Fatihu.
                   Ako usporedimo ova dva rukopisna rječnika dolazimo do konstatacije da je arapski tekst kod
               oba rječnika identičan, a u prevodima na naš jezik postoje izvjesne razlike. Za autora, odnosno
               prevodioca na srpski jezik, gotovo se sa sigurnošću može reći da je pravoslavni sveštenik koji je
               poznavao crkvenoslovenski jezik. Na ovo nas upućuje i prijevod pojedinih arapskih riječi, pa na

               primjer arapsku riječ „mesdžid” (ar. masğid) prevodi kao „crkva”, iako se tačno zna da mesdžid
               označava  muslimansku  bogomolju.  Upotreba  termina  prorok,  koji  se  odnosi  na  poslanika
               Muhammeda, s.a.w.s,  u tekstu rječnika na srpskom jeziku nas također upućuje na isti zaključak.
                   Iz ovih nekoliko podataka, kada su dva rukopisna rječnika u pitanju, može se izvući zaključak
               da je prvo sastavljen rječnik čija je varijanta našeg jezika ispisana ekavicom, odnosno Rječnik 4750, i
               da je taj prijevod urađen na prostoru Srbije,  a zatim, osvajanjem Bosne 1482. godine, nastala je
               ijekavska varijanta odnosno Rječnik 4749, i da je ovaj prijevod nastao na prostoru Bosne. Dok je kod

               Rječnika 4750 tekst na srpskom jeziku blizak crkvenoslovenskoj terminologiji, jezik kod Rječnika
               4749 je bosanski, ijekaviziran je, može se lakše razumjeti i dosta je bliži našem današnjem jeziku.
                   Rječnici su sastavljeni u formi razgovora, pitanja i odgovora, o temama iz različitih sfera
               ljudskog života. Tekst počinje zahvalom Bogu, nastavlja uvođenjem u tekst i sadržaj knjige u kom
               se komunikacija odvija najčešće preko kratkih i jasnih rečenica kako bi se iz njih mogle lahko
               izdvojiti riječi i prevesti njihovo bukvalno značenje nezavisno od ostatka teksta. Većina teksta je
               kroz pitanja i odgovore da bi se ista riječ ponovila i zapisala više puta. Teme kojima se rječnici bave
               su  dosta  raznolike,  od  Boga,  čovjeka,  preko  trgovine,  škole,  pisanja,  jela,  porodice,  Kur'ana,
               vjerskih obreda, sticanja znanja i slično. U jednom dijelu, na tri strane, prevode se doslovno riječi

               sa arapskog na ostala tri jezika. I ovaj dio knjige je uklopljen u konverzaciju dvije osobe gdje jedna
               diktira, a druga piše riječi po diktatu.
                   U nastavku ćemo predstaviti faksimile prve četiri kao i posljednje četiri strane oba rječnika (4749
               i 4750) , uz latiničnu transkripciju teksta rukopisa na srpskom jeziku i prijevod na današnji jezik.

               1. Neka je mir i spas Božiji na njega.
               2. Transliteraciju oba rječnika autor ovog kataloga je uradio na osnovu njihovih digitaliziranih snimaka koji su u toj formi dostupni
               korisnicima biblioteke džamije Sulejmanije.
                                                                 7
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12