Page 6 - Jezik i pismo

Četvorojezični rukopisni rječnici

Četvorojezični rječnici ili udžbenici konverzacije, koji su predmet ove izložbe, prava su sačuvana
dragocjenost, a napisani su u XV vijeku. To su dva četvorejezična rječnika u kojima je jedan od jezika

srpski. Prvi koji ih je spomenuo i na njih skrenuo pažnju je Ahmed Džaferoglu (Caferoğlu) u jednom
kratkom radu još 1936. godine. U biblioteci džamije Sulejmanije u Istanbulu čuvaju se dva primjerka
ovog rječnika. Na naslovnoj strani rječnika koji je obilježen brojem 4749 stoji: „Luġati fārisī ‘arabī

rūmī we srfī” što bi u prijevodu značilo „Perzijsko-arapsko-grčko-srpski rječnik”, a ispod ovog naslova
je podnaslov „Luġati alsinā'i arb’a”, dok je kod rječnika pod brojem 4750 „Luġati ‘arabī we luġati fārisī
we luġati rūmī we luġati srfī” što bi se prevelo kao „Rječnik arapski i rječnik perzijski i rječnik grčki i

rječnik srpski”. Ispod naslova je kod oba rječnika ispisan tekst na arapskom jeziku koji u prijevodu
znači: „Ovaj veličanstveni primjerak zaveštao je naš najveći sultan, vlasnik dva kopna i dva mora,
sluga dva časna harema, sultan sin sultana, sultan Gazi Mahmud Han i to kao autentični šerijatski

vakuf za one koji će ga čitati, proučavati, učiti i istraživati. Trajnim učinio apsolutno nadahnuće svog
prijatelja. Napisa siromah princ Ahmed, nadzornik vakufa dva časna harema. Neka im Bog obojici
oprosti”. O ovim rječnicima dosta opširno, u nekoliko navrata, pisao je Verner Lefeldt (Werner

Lehfeldt). Najznačajniji i najopširniji prikaz objavio je 1989. godine.
Iako imaju gotovo identičan tekst, rječnik pod brojem 4749 ima 104 strane osnovnog teksta,
a u dodatku ima još 92 strane teksta rzličitog sadržaja koji nema prijevod na srpski jezik. Rječnik

pod brojem 4750 ima samo osnovni tekst na 125 strana.
Strane su paginirane, ali je kod oba rječnika paginirana svaka druga, pa je broj strana duplo
veći od broja koji je upisan na posljednjoj strani rječnika. Ovo nas upućuje na zaključak da je

paginacija izvršena kasnije, najvjerovatnije prilikom bibliotečke obrade jer su dvije strane
rječnika obilježene jednim brojem.
Na jednoj strani rječnika nalazi se šesnaest redova, po četiri reda na svakom jeziku. Crnim

mastilom i dosta krupnijim slovima od ostalih ispisan je red teksta na arapskom jeziku.
Ispod je prijevod na perzijski jezik ispisan crvenim mastilom, zatim grčki tekst zelenim i srpski
narandžastim mastilom. S obzirom na to da se sa sigurnošću može reći da su oba rječnika nastala
na dvoru u Istanbulu, zanimljivo je da nema uporednog teksta na turskom jeziku.

6